JOAKIM-I-ANASveti Joakim i Ana

Sveti Ana i Joakim jedni su od onih svetaca o kojima malo znamo, ali puno osjećamo. Njih dvoje na svijet su donijeli najčišću i najsvetiju od sviju, Blaženu Djevicu Mariju, i samo je to znanje dovoljno da ustvrdimo kako je u njihovim srcima boravio jedino i samo Duh Sveti.Ovo dvoje svetaca utjeha su i nada svim parovima koji ne mogu ostvariti svoj bračni zavjet u punini, a kojih je nažalost sve više.

Kao sasvim običan bračni par u već poodmakloj dobi, ipak su se isticali u svojoj sredini, i to materijalno i duhovno. Neki apokrifni spisi kažu kako je sv. Joakim bioJOAKIM-I-ANA veoma bogat čovjek, no istodobno je sve svoje prihode uvijek dijelio na dvoje. Jedan bi dio dao potrebitima, a drugi prinosio Gospodinu kao žrtvu za otpuštenje svojih grijeha. Ana je, kao i svoj muž bila iznimno pobožna žena. Jedino što je u njihovom životu još nedostajalo da zaokruži dugovječnu ljubav, bio je upravo njezin najljepši plod, dijete. Dugo su čekali i još duže se nadali, no i nada je vjerojatno zajedno sa godinama postupno kopnila u njihovim već skoro staračkim srcima.

Nedostatak dječjeg smijeha u ovom svetačkom domu, nije nedostajao samo paru, nedostajao je i okrutnoj sredini koja je, ljubomorna na njihov sklad i ugodan život, tražila razlog da rasrdi supružnike. I kao što to oduvijek biva, zavist bira najslabije točke, a  najbolnije mjesto Ane i Joakima bilo je lako uočljivo.

Kada se jednog dana, kako spisi navode, Joakim nalazio u hramu prinoseći žrtvu, neki Ruben mu je pristupio sa stavom da u Izraelu nijedan pravednik nema bez djece. Ove su riječi dodale jaku sol na postojeću ranu, ali su stvorile i novu jer je ispalo da je par lišen Božjeg blagoslova potomstvom jer ga ne zaslužuju. teško je bilo slušati takve glasine, i stav ondašnjeg naroda čovjeku i ženi koji cijeli svoj život nastoje ugoditi samo Bogu. Ovaj trenutak u hramu, bio je povod najvećoj agoniji dosada, tolikoj da se Joakim odlučio povući neko vrijeme u društvenu samoću, ali i samoću vlastitog srca. Otišao je u pustinju, potražiti mir i unatoč iznemoglosti duha, postiti Gospodinu ne bi li uslišio molitve i žrtve. Istovremeno je kod kuće, i zabrinuta Ana prosila od Boga milost. Zamislimo samo to pouzdanje i tu vjeru.

napokon, jednog dana, dogodilo se ono što su najmanje očekivali. Ani se ukazao Božji anđeo te navijestio da će njezino krilo postati plodno, i ne samo da će roditi dijete u poodmakloj dobi, već će roditi dijete koje će postati Majka Božja. I Joakim je u pustinji bio obaviješten od anđela o čudesnom nagovještaju te je koliko su ga noge nosile pohitao u susret svojoj ženi.

Slikarima je ovaj događaj bio motiv za najljepše slike, jer je samo za pretpostaviti koliko je radostan bio susret supružnika nakon ovakve vijesti. Sigurno je u njihovim srcima plamtjela neizmjerna zahvalnost Gospodinu, vjerujemo da su klicali i slavili Boga koji čovjeka nikada ne napušta, no znamo i da su njihova srca koja jedno uz drugo toliko godina kucaše, ponovno zakucala kao na početku ljubavi, mladenački i zaljubljeno.

Iako o njima govore najviše apokrifni spisi koje se ne smije uzimati kao vjerodostojne, znamo da su sveti Ana i Joakim bili najbolji mogući roditelji Lijepoj Mariji, u protivnom im Bog ne bi povjerio ovu veliku zadaću. Znali su očuvati svoju ljubav postojanom tolike godine usprkos svijetu, i što je najvažnije znali su vjerovati onda kada je to bilo najpotrebnije.

Očito da su i njih dvoje padali pred tipično ljudskim kušnjama slabosti kada čovjek gubi nadu, sumnja u sebe, pa i u Stvoritelja. No baš im se Stvoritelj odlučio smilovati, i to onda kada su i oni odbacili svaku ljudsku mogućnost. To pokazuje koliko su nama nedokučive Njegove odluke i Njegovi potezi koji uvijek, kakvi god bili naizgled, nose u sebi duboki smisao i u tom su periodu najbolji su za nas. Prepustimo im se i mi kao što su se prepustili sveti Ana i Joakim, i ne pristajmo odveć uz svjetovno jer ono nikad nije konačno.

Kada nas otpišu ljudi, kada nas odbace svi, utočište uvijek možemo pronaći u Božjoj luci. Tamo se ne naplaćuje smještaj, jedino što moramo ispuniti jest jedan uvjet – ne odustati u iskrenoj i uzajamnoj suradnji sa Njim.

Ana i Joakim, iako nagriženi očajom, nisu izgubili žar vjere, i Bog ih je odabrao da budu otac i majka Bogorodici, ženi od krvi i mesa koja je u svojoj čistoći imala božansko srce, srce koje je se podijelilo na dvoje. Jedan je dio ostao kucati u Njezinim prsima, nadojen radošću i proboden mačem, a drugi dio je za nas sviju prolio Krv i time nas otkupio od ljage grijeha. Naravno, taj dio pripada samom Bogu, našem Spasitelju, Isusu Kristu.

Site Login