DorotyDamask Dorothy Day

 Savao je bio mlad i ambiciozan čovjek, obrazovan i željan probitka. Mrzio je Kršćane Kršćanstvo jer je tada to bilo društveno poželjno. Njegova je svijest očito bila dobro izmanipulirana, jer je u usađenoj mržnji živio po načelu da cilj opravdava sredstva. A vjerovao je da je njegov cilj na opće dobro.

Svijet bez te nove poganske sekte koja se klanja nekom čudnom kralju u Savlovoj je glavi bio jedini prihvatljiv svijet. Zbog toga srcem slijepi Savao ni od čega nije prezao kako bi baš on bio razlog manjeg broja tih „krivovjeraca“. Postao je tlačitelj, ubojica i progonitelj. I time se ponosio. No onda je Bog rekao DOSTA. Dao mu je novo ime – Pavao i dao mu je nove oči i novi život. Progonitelj je postao Apostol, a mrzitelj kršćana požrtvovni navjestitelj kršćanske ljubavi. Na čuđenje svijeta i na obraćenje tisuća i tisuća, kako onda tako i danas. Pavlov je primjer ako bismo mogli reći, savršeni primjer obraćenja, živućeg preobražaja, a nakon njega, Bog je samo nastavio svojim djelima ukrašavati povijesnu pustopoljinu ljudima kojima su kao i Savlu u jednom trenutku pale ljuske sa očiju, a namjesto njih zasjalo vječito Kristovo svjetlo. Zbog takvih ljudi, za ovaj svijet uvijek ima nade. Na tragu istine o svetom Pavlu, Apostolu, a prigodom spomena na njegovo sjajno obraćenje, danas ćemo ispričati nešto suvremeniju priču, sa skoro 2000 godina odmaka, ali sa istim idejnim začetnikom, tvorcem i umjetnikom, Kristom. U svjetlu spomena Pavlova obraćenja, progovoriti ćemo stoga o obraćenju žene koja nije progonila kršćane, čak je i sama rođena u kršćanskoj vjeri, no život koji je živjela do obraćenja bio je sve osim kršćanski. Dorothy Day je jedna od najzanimljivijih katoličkih intelektualnih ličnosti dvadesetog stoljeća ali i primjer svima onima koji kršćanstvo danas smatraju vremenski neprilagođenim i zastarjelim, a one koji vjeruju zatucanima. Rođena je 1897. godine i odgajana od roditelja episkopalaca; kroz djetinjstvo je čak rado čitala Bibliju i živote svetaca, no kako je odrastala a svijet sve više počeo prodirati u njezinu radoznalost, Dorothy je vjeri okrenula leđa. I baš kao što je to i danas slučaj sa mnogima koji se svrstavaju u intelektualce, u situaciji da ne može spoznati postoji li ili ne postoji Bog, Day je postala agnostikom. Primjera radi, agosticizam je i danas toliko društveno prihvaćen da su djeca koja se izjašnjavaju katolicima u nekim našim školama postala totalno „out“ i izrugivana. Dorothyin agnosticizam se savršeno nadovezivao i uklapao u društvene struje vremena u kojemu je živjela. Sasvim netipična, počela je raditi kao novinarka svjetonazorom bliska socijalističkim i anarhističko-pacifističkim idejama. Naravno, kako je živjela u vremenu snažnog buđenja ženskih prava, Day je bila glasna i prepoznata u feminističkom pokretu. Možda je nesuvislo uspoređivati život svetog Pavla sa životom Dorothy Day, ako ništa jer je Pavao dok je živio Savlovim životom bio doslovce ubojica ljudi, a ova žena protivnik svakog nasilja. No, ako bi išli ugrubo zaključiti, onda je lako primjetno da su se i jedno i drugo borili na kriv način za stvari u koje su svim srcem vjerovali. Tek kada su dotakli dno mogli su širom otvoriti oči, započeti i dobiti boj. Uz Božju pomoć. Dorothy Day živjela je, boemskim načinom života, karakterističnim za ljevičarske krugove New Yorka, ali i za vrijeme velikih ekonomskih i društvenih nestabilnosti kakvi su onda vladali. Baš kao što je to slučaj sa našom, naizgled izgubljenom današnjicom. Nakon jedne kratkotrajne veze, zatrudnjela je i počinila abortus. U tom periodu borila se i sa snažnom depresijom zbog koje je pokušala počiniti samoubojstvo. Snažna, prkosna feministkinja nije imala snage ni motiva za dalje, no, Bog je imao neke druge planove za nju. Ranjena depresijom utjehu pronalazi u ljubavi te ulazi u vezu sa biologom Forsterom Batterhamom s kojim 1926. dobiva dijete – kćerku Tamaru Teresu. U to vrijeme u njoj otpočinje djelovanje jedne druge vrste ljubavi, one Božje, te upoznaje sestru Alojziju, redovnicu Sestara milosrđa koja je imala jednu od glavnih uloga u Dorothyinom obraćenju. Uz pomoć nje, krsti svoju kćerku, a ubrzo je i sama primila sakrament katoličkog krštenja u crkvi na Staten Islandu. Uskoro se ispovijeda a potom i pričešćuje. Kako to i obično biva, nakon obraćenja, oko nje je ostao tek mali broj pravih prijatelja, a većina je ljudi s kojima je dotada dijelila životne stavove pobjegao glavom bez obzira. Jedan od njih bio je i biolog Batterham s kojim je rodila kćer. Day je kasnije izjavila kako je on bio ljubav njezinog života, ali ni zbog te ljubavi nije željela riskirati vjeru koju je tek upoznala i koja ju je prožela. Darove i talente koje je već prepoznala sada je samo nastavila njegovati, u nešto drugačijem svjetlu. 1940. godine postaje oblat u redu svetog Benedikta ali i nastavlja usavršavati svoj novinarski poziv. Zajedno sa francuskim imigrantom i katoličkim aktivistom Peterom Maurinom pokreće novine „Catholic Worker“ iz kojih kasnije nastaje Katolički radnički pokret - više od 200 katoličkih zajednica diljem SAD-a posvećenih karitativnom radu i pomoći siromašnima i odbačenima na margine društva. Sve do svoje smrti, 1980. godine, Day je ostala predana u radu i upravljanju ovom karitativnom mrežom te je postala jednom od najvažnijih ličnosti američkog katoličanstva, simbol skrbi za odbačene i potrebite. Organizirala je domove za siromašne i nezaposlene u kojima su ljudi sa društvenog ruba mogli pronaći krov i redovit obrok, ali i prijateljstvo i potporu. I sama Dorothy Day čitav je svoj život provela skromno živeći sa svojom kćeri u jednom od takvih domova. Istodobno, nikad nije prestala pisati za „Catholic Worker“. Ipak, ponekad je i od Katolika nailazila na nerazumijevanje, npr kada je osudila režim Francisca Franca u Španjolskoj, zbog čega se našla na suprotnoj strani mnogih katolika u SAD-u, a razmimoilaženje sa Katoličkom crkvom u SAD-u doživjela je i zbog nekih svojih pogleda na II.svjetski rat. Od pacifizma se nikad nije odrekla, a često su joj sputavali i da još uvijek živi po socijalističkim uvjerenjima jer je žestoko kritizirala kapitalizam. Pa ipak, jedini nauk koji je Dorothy Day priznavala bio je socijalni nauk Crkve. Nasreću, to je i prepoznato. Veliki papa Ivan Pavao II. 2000. dao je dopuštenje nadbiskupiji u New Yorku da otvori kauzu za nju. „Ne zovite me svecem, nećete me se tako lako riješiti“ jedan je od najspominjanijih citata Dorothy Day, no Bog je kao i na početku njezinog života, imao neke druge planove. Depresivna feministkinja izgubljena u tapkanjima po idealima ovog svijeta, baš poput svetog Pavla doživjela je svoj Damask i postala poput ovog progonitelja Apostol Kristove Riječi. Nakon toga ništa više nije bilo isto. Bilo je samo bolje. Dorothy Day, kao je nazvao kardinal Timothy Dolan,nadbiskup New Yorka, pravi je svetac naših dana, a mi ćemo još biti slobodni pa nadodati, i primjer Pavla Apostola za sve nas izmorene besmislenim tumaranjima ovog svijeta.

Site Login