Mladi

Mi smo ovce!

Svjesna poruge u koju dragovoljno srljam, punom odgovornošću za vlastite riječi, usuditi ću se izgovoriti...
Prijatelji, ja sam ovca!
Ovca sam baš kao i moji sugrađani, sunarodnjaci i sudržavljani ako ta riječ postoji.
Ovce smo vlastitog mentaliteta koji nas kao u toru drži zaštićenima, ili zatočenima.
Štiti nas, čas od vukova, čas od lisica, čas od džudžana...
Jer, u konstantnom strahu od nekog od ovih grabežljivaca, ne usuđujemo se sami izaći van. Sklapamo prijateljstva sa hijenama i čagljima, pa opet nastradamo.
I onda u određenom momentu našeg „torevanja“, zastanemo i zablejimo se u prazno, pa skontamo - Ma bolje je da se držimo po strani...pa se potkupimo i potkožimo i svi u jednu 'ladovinu.
I tu čučimo, čučimo i čučimo. A ladovina je sve rijeđa i rijeđa.
Možda je uvredljivo za nekoga tko zaluta u ove retke pročitati kako mu netko tamo deseti kaže da je ovca. Unaprijed se ispričavam takvima, no mišljenje zadržavam. Uostalom, ovce su prekrasne životinje.
Ovaj možda nedovoljno slikovit uvod, vjerojatno zakinut rječnikom autora, trebao je odgovoriti na opravdanost ovčje hipoteze.
Stoljećima, zapravo čitavu našu povijest, oblikuje nas strah, a kako i neće kada je naša domaja od kad smo zinuli na svijet ili predmet nečijih pohotnih tenzija ili tek usputna stanica za pretovar. Na ovo se područje uvijek gledalo kao na teritorij, čisto geografski, geostrateški položaj, lišen ljudi ili nastanjen ljudima onda kada je iste trebalo iskoristiti za neke „veće“ ciljeve.
Mijenjali su se ovdje vladari, „domaći“ i strani kao voćke poslije kiše, toliko se jezika ovdje izmiješalo da danas dolazimo u situaciju da se ne razumijemo sa susjednom općinom u nekim izrazima. I nekako kako to povijest odabere, većina onih koji su ostavljali svoje riječi na našem kamenu, nisu dolazili širiti kulturne vidike, već ih zatvarati. Doduše, znali su nam ostaviti ti koji su u određenom povijesnom trenutku gazili makadamom našim svagdašnjim, i pokoju lijepu uspomenu, no neznatnu prema šteti  kojom su nas zadojili. Za vjekove.
Tako da smo danas, iako formalno slobodni, svoji na svome, lišeni ideologija, tuđih kultura i nekultura, i dalje isti taoci. No ovaj put, ničiji doli svoji.
Osvajači pred kojim danas prezamo su ljudi koje savršeno jasno razumijemo, koji dolaze iz naših dvorišta, koje smo / su nam sami odbrali, a mentalitet koji nam je ostavila u zalog bogata povijest drži nas zapečaćenih usta, njima na potpunoj usluzi; u toru iz kojeg ne želimo izaći smatrajući da je bolje tako nego „fasovati“ ako progovoriš. A fasovati, istina, možemo; poslom, napretkom, golom egzistencijom. Barem nam tako okolnosti pokazuju.
Zato šutimo smatrajući da je bolje zadržati se na ovom nivou siromaštva nego pasti još dublje. Ponekad se i u strahu za sutra, pridružimo ovim domaćim osvajačima Veličanstvenim, pa opet i takvom pokornošću-fasujemo. Ni to nije zalog bolje budućnosti; opet ostajemo bez posla, opet nemamo za režija, za ekskurzije.
Kako god okrenuli, džepovi se smanjuju, ona 'ladovina nestaje, a muk je dublji i dublji. I po onoj dobro znanoj, „jer to tako mora biti“, kako god okreneš, ne valja. Zato šutimo, i odobravamo, ne usuđujemo se prkositi iako zadojeni prkosom. Radije pucamo po šavovima doma nego pred direktorima, upraviteljima, načelnicima, poduzetnicima, vijećnicima i sl.
Služimo im, umjesto da oni budu službenici.
U susretu s njima, svaki prkos utihne, a blagost navre poput gejzira. Ne shvaćamo da radimo ono što mrzimo, ulizujemo se i podilazimo; ma zapravo, odobravamo to što nam konstantno nabijaju rogove, crtaju brkove kaladontom, lijepe na čela papiriće sa natpisom – budala.
Grubo, ali blizu istine, zar ne?
Nismo mi budale, daleko od toga, no naučeni smo šutjeti i trpjeti, iako ova sintagma u ovim uvjetima nema ništa uzvišeno u sebi.
A malo je uzvišenijih osobina od one, u pravom trenutku zastati i prešutjeti, te dragovoljno na se uzeti teret koji bi mogli i odbaciti. Onaj tko to može sigurno je velik čovjek.
No mi smo danas pozvani govoriti, glasno i na svakom koraku, pozvani smo se i žrtvovati no nikako za interese onih koji tu žrtvu ne cijene. Imamo pravo birati, i imamo pravo odabrane mijenjati. Nijedan izbor nije konačan sve dok ne bude najbolji. Toliko smo žilavi da snage možemo uprijeti i u mijenjanje, nikako skrivanje.
I na kraju ovog, jugom potaknutog jutarnjeg „pametovanja“, zaključna rečenica.
Ako šutjeti i trpjeti znači biti odgojen i dobar, onda smo najbolji ljudi na svijetu.
A kao takvi, odaberimo napokon prestati biti ovce koje vode čobani, pokorimo se svakoj vlasti, zbog morala i savjesti, ali klanjajmo se i služimo samo jednome Pastiru.
„Kao slobodni ljudi sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, Kralja častite!“ (1 Pet 2,13-17)

Gospa_karm-2Gospa od Karmela -

blagdan koji nas podsjeća na odanost Bogu

Već smo spominjali, a nije na odmet ponavljati i svaki dan, marijanski blagdani su česti i potrebiti u našoj Crkvi. Djevica Marija je od sviju svetaca nebeskih najbliže Bogu, Ona mu je majka i savjetnica ali i naš najjači zagovor.Danas je blagdan Gospe od Karmela, baš na ovaj dan prije nekoliko stoljeća, Djevica je sišla sa Neba da snagu tog zagovora posvjedoči.

Više...

Bistrica-1-naslMajka Božja Bistrička

Kada bi postojao na ovom svijetu netko koga bi se barem polovično štovalo kao što se štuje Djevicu Mariju, vjerojatno bi taj netko bio u stalnoj napasti oholosti ili bi već bio najoholiji čovjek na Zemlji. No, poniznost Majke našeg Spasitelja, upravo suprotno, raste što je štovanje veće. I drugačije i ne može biti, ipak se radi o ženi koju je Svevišnji blagoslovio da rodi Isusa Krista.

Više...

Benedikt-svetSveti Benedikt:

Moli i Radi!

Da se sveti Benedikt rodio samo 4 godine prije nego što jest, bio bi dijete slavnog Rimskog carstva. Istina, rodio se u okolici Rima, no u nešto drugačijim okolnostima od onih carskih.

Više...

PetkoviMARIJA PROPETOG ISUSA PETKOVIĆ

Rijedak je slučaj da dijete iz bogate obitelji odbaci sve čari bogatstva i krene na put života posut više trnjem nego poljskim cvijećem. Jedan od takvih endema nikao je na pučini našeg mora, U Blatu na otoku Korčuli.

Više...

Više članaka...

Stranica 3 od 12

3

Site Login