Mladi

lEOPOLDSv. Leopold

Bogdan Mandić



Sv. Leopold Mandić svetac je po kojemu je uskrsli Isus činio brojna čudesna djela. Crkva mu slavi spomendan 12. svibnja. Taj je svetac većinu života proveo u Padovi kao ispovjednik. Rano ujutro odslužio bi misu, a onda bi otišao u svoju sobicu u kojoj je ispovijedao. Tamo je ispovijedajući ostao gotovo cijeli dan. I tako četrdesetak godina. Kad ne bi bilo nikoga za ispovijed molio bi. Molio je, zapravo, bez prestanka. Znalo se dogoditi da dok bi s nekim razgovarao i samo nekoliko minuta ne bi mislio na Boga, već bi se pokajao i otrčao pred svetohranište, kajući se i moleći Gospodina da mu oprosti što nekoliko minuta nije mislio na Njega. Bio je, kao i svi sveci, čovjek molitve. Ljude je poticao na molitvu govoreći: "Božja su obećanja vezana uz naše molitve. Tako je odredio Gospodin. Sve možemo dobiti od njega, ali uvijek posredstvom molitve."
Otac Leopold je ispovijedao 10 ili 12 sati dnevno, a sam se ispovijedao svakoga dana. Nije se umarao od ispovijedanja i nikada nije niti jednoga pokornika otjerao zato što je došao u nezgodan čas. Imao je dar pronicanja u srce. Svjetlo koje mu je Bog dao otkrivalo bi mu duhovno stanje pokornika. O patnjama i grijesima pokornika ne da je mogao sam govoriti, već je iz njihovih duša čitao kao iz otvorene knjige. Znao je pokornika već na početku prekinuti govoreći: "Dosta je, sve znam, razumio sam." Jedan pokornik je na ispovijedi insistirao da on sam govori o svojim grijesima, iako ga je otac Leopold gotovo odmah prekinuo riječima: "Sve znam, ne trebate ništa više govoriti." I kako je pokornik insistirao, otac Leopold mu reče da će mu on kazati sve što je učinio. Tako je iznio sve zbog čega se pokornik optuživao, čak i neke sitnice kojih se on više nije sjećao, i rekao mu je: "Vidite, sve mi je bilo poznato. Naučite se vjerovati ispovjedniku."
Mnogi su ljudi iz raznih staleža dolazili ocu Leopoldu po savjet, jer je posjedovao dar mudrosti i savjeta. A on, službenik Božji, bio je toliko blizak Bogu i toliko siguran da govori u Božje ime, da nakon što je dao savjet nije više dozvolio ponovno ispitivanje i ponavljanje onog što je rekao. Znao je ponovno ispitivanje odlučno prekinuti riječima: "Tko je govorio? Govorio je Bog! Dosta!"
Zanimljiv se događaj zbio jednog dana kad je u blizini crkve pokraj sveca prošao jedan čovjek kojega otac Leopold do tada nikada nije vidio. Taj čovjek više od 40 godina nije bio u crkvi, te se loše izražavao o crkvi i o svećenicima. Otac Leopold ga je uporno gledao pa mu je čovjek pristupio jer je pomislio da ga ovaj želi nešto važ¬no pitati. A otac Leopold mu je rekao: "Želim da odmah pođete sa mnom u crkvu!" I zaista čovjek je pošao s njim u crkvu, a otac Leopold ga je ispovjedio. I od tada on je postao kršćanin, i svima je pričao o "čudesnom" pogledu oca Leopolda. Ovaj je svetac mnogima pomogao i nakon svoje smrti uslišavajući njihove molbe kojima su mu se preporučili, najčešće da bi ozdravili. Jedno ozdravljenje koje se zaista smije nazvati čudom, dogodilo se 1977. godine, jednoj srčanoj bolesnici kojoj je radi začepljenja krvnih žila u lijevoj nozi došlo do smrtonosne gangrene. Liječnici su odlučili hitno amputirati nogu, znatno iznad koljena, da bi joj spasili život. Ona je zatražila da se zahvat odgodi do sljedećeg jutra i u molitvi se povjerila ocu Leopoldu. Na bolesnoj je nozi držala sličicu oca Leopolda s njegovim moćima i usrdno molila. Kad je bolničarka na nekoliko trenutaka izašla iz sobe, žena je u viđenju ugledala oca Leopolda kako prilazi njenom krevetu i govori da će joj noga biti spašena. Bolovi su naglo nestali i već dok se bolničarka vratila, za samo nekoliko trenutaka, noga je bila prirodne boje i topla. Dogodilo se čudesno ozdravljenje.
Što je ljudima nemoguće, bogu je moguće. Naša vjera Naša vjera je pobjeda što pobjedi svijet i patnje svijeta. Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. (1 Iv 5,4)
Sveti Leopold Bogdan Mandić, neumorni ispovjednik, još je jedan od svetaca iz naših krajeva u čiji se snažni zagovor u ovim teškim vremenima možemo svakodnevno utjecati sa punim povjerenjem. Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II, 16. listopada 1983. godine.
Ovaj veliki svetac, rodom iz Herceg Novog, drugi je kanonizirani hrvatski svetac, svećenik i kapucin te veliki promicatelj kršćanskih vrednota. Možemo biti ponosni što je jedna takva duša rođena u našoj blizini.

Neum-tabla-2NEUM - ZATVORITE OČI!

Vjerovali ili ne, morat ćemo, kako izgleda, pred ulaskom u naš Neum promijeniti  tablu. Neće smjeti pisati "DOBO DOŠLI" nego "NEUM, ZATVORITE OČI!"gao bi pred Neumom usoro osvanuti i ovakav prometni znak! O čemu se radi i što to znači pmožete uz uključenje zdravog razuma razmatrati čitajući tekst pod VIŠE...

Više...

Merz-bl-IvanBLAŽENI IVAN MERZ

Blagdan blaženog Ivana Merza slavimo 10. svibnja. To je svetac osobite dubine vjere u življenju i svjedočenju. Prije svega mladima je uzor u oduševljenom pripadništvu Katoličkoj Crkvi te aktivnom sudjelovanju u evangelizaciji svog vremena. Suvremen blaženik o kome možete opširnije pročitati klikon na VIŠE...

Više...

bEZGRJENANAJLJEPŠI MJESEC

POSVEĆEN NAJLJEPŠOJ!

Započeli smo svibanju pobožnost na balgdan sv. Josipa Radnika (pogledaj članak u rrubrici MLADI!). Odaziva se dobar broj vijernika, osobito mladih... Svibanjska pobožnost obavlja se u molitvi i pjesmi poslije večernje svete mise koja počinje u 1900 sati. Pridružite se da molimo Majku Nebesku za tolike potrebe suvremenog svijeta!!!

Sv-Josip-pooimSVE MOGU U ONOM KOJI ME KRIJEPI

Otkada je  godine 1955. papa Pio XII uveo u crkveni kalendar blagdan svetog Josipa Radnika, a svijet preuzeo sadržaj, ali pomalo zapostavio sveca, svake se godine na različite načine u različitim uvjetima obilježava ova značajna ljudska potreba.
Sveti Josip zasigurno je bio najpoznatiji sveti radnik i sveti otac. Ponizan radnik iz malog sela, skroman i vrijedan. Možemo ga i zamisliti kako u svojoj prašnjavoj radionici teše drvo žuljevitim rukama. S puno muke, ali sa osmijehom na licu, nakon napornog dana odlazi kući svojoj maloj obitelji. Maloj brojem članova, ali velikoj u svojoj svetosti. Odnosi im ono što je zaradio. Nema puno, ali sasvim dovoljno. I tako iz dana u dan. Bog, kojega je u kući imao, nije se nikada požalio na ono koliko je dobivao. Nije se žalio na neljudske uvjete u svom odrastanju. On koji je Kralj, uz tako marljivog oca i brižnu majku, siromašan materijalno, ali bogat duhom, bio je najsretnije dijete na svijetu.
Prevedeno sa hebrejskog, ime Josip znači „Bog će nadodati“ i zaista, ovaj naš svetac dokaz je da će Bog uistinu nagraditi, neće zanemariti naš trud, On će nam dodati, baš kao što je njegovoj svetosti dodao najveći mogući dar da odgaja i hrani Spasitelja svijeta. Postoji li veći poklon na ovom svijetu? A usto, nije ni Josipa ni Isusa, ni Djevicu Mariju nikad ostavio gladnima. Svojim materijalnim statusom i odbacivanjem od svijeta, još i dok je Blažena Djevica Marija nosila Isusa u utrobi, mogli su često ostati takvi. No, ta tročlana obitelj imala je ono što mi u sebi često nemamo, vjeru.
Danas je teško imati vjeru, teško je nezaposlenom čovjeku koji mora prehraniti obitelj vjerovati da će sutra stvari izgledati drugačije. Teško mu je povjerovati da će naći nekakav posao kada svaki dan sve više i više ljudi ostaje bez posla. I glupo bi bilo koristiti ove retke za moraliziranje i vjersku poduku kada svaka riječ proizlazi i pera također često nevjerne osobe.
Malo je izuzetaka koji se sa popunom iskrenošću raduju sutrašnjem danu, a opet svi oni koji ne spadaju u ove izuzetke sigurno bi htjeli moći vjerovati i nadati se da će biti bolje.
No, svijet u kojemu živimo, sustav koji dišemo, učinio je od kugle zemaljske, blagoslovljene i više nego što treba za lagodan život, mjesto u kojemu se podcjenjuje sve ono što vrijedi, a precjenjuje ono što nema nikakvu vrijednost. S jedne strane tako imamo pretjerani hedonizam i ogromnu težnju ka toj grešnoj prolaznosti, a s druge pak težnju za ničim više osim dovoljnim.
Odavno je svijet osudio kmetstvo i robovlasništvo, no, kao da se povijest ponavlja, samo mijenja maske, toliki ljudi danas su ništa osim robovi. Koliko samo očeva i majki radi za mizeriju u doslovno neljudskim uvjetima. Koliko samo sati moraju trpjeti i psihičko maltretiranje, često gaženje po ljudskom dostojanstvu da bi osigurali kakav takav život svojoj obitelji. I moraju biti sretni,iako na posao odlaze sa grčem u želucu, i vraćaju se opterećeni i nesretni. I moraju biti sretni, jer rade.
Raditi, što god, danas je luksuz, i za dobiti posao nije dovoljno željeti raditi. Zavodi za zapošljavanje prepuni su mladih i onih koji su ostali bez posla nakon 20 i više godina radnog staža. Nikada više frustriranosti i očaja nije bilo u našim domovima kao zadnjih godina, i tužno je što „stručnjaci“ predviđaju još teških godina.
Kažu na televiziji, svijet je u krizi, naša je zemlja u krizi, a onda pogledamo na sva bogatstva koja naša zemlja ima a koja se napuštaju i zarastaju. Pogledamo na zatvorene tvornice i pogone i nije nam jasno, kako isti dan možemo priuštiti otvaranje megalomanskog prodajnog centra sa skupim stranim markama, a zatvaranje jedne tvornice i direktno slanje nekoliko stotina ljudi u bespuće. U prazninu i očaj. Tko kupuje u takvim centrima i kakve logike ima trošiti a ne zarađivati. Kako se uopće može trošiti novac kojega nema. Ono što je posuđeno nije naše, a rijetko tko će darovati novac. Malo je milosrdnih Samaritanaca danas.
Što je najžalosnije, novac nije ono što nedostaje. Njega ima u izobilju, samo eto, ne može svatko imati dovoljno. Kako će se inače krojiti politike, kako će se ljudima upravljati ako svi imaju dovoljno za samostalan, ne podanički život?

Više članaka...

Stranica 5 od 12

5

Site Login