Mladi

faustina kowFaustina Kowalska

svetica Božjeg milosrđa

Sestra Marija Faustina pripada danas najpoznatijim svecima Crkve. Po njoj Isus na poseban način posreduje svijetu poruku o Božjem milosrđuRođena je 1905. pod imenom Helena. Bila je treće dijete u siromašnoj poljskoj obitelji s desetero djece.

 

Više...

SavijestBoj za savjest
 
Već godinama se cijeli svijet, a napose moderne države zapadnog svijeta bore sa vjetrenjačom nazvanom ekonomska kriza. Vlade svih država u skladu sa civilizacijskim i stručnim dosezima modernog doba, poduzimaju sve mjere kako bi svijet pogurnuli barem korak naprijed. I taman kad se čini kako se kugla malo pomakla, u istom se času otkotrlja za uduplo nazad. I tako skoro desetljeće.

Više...

SavijestBoj za savjest
 
"Cijela ljudska povijest i svi zli predvodnici besmislenih ideologija zajedno nisu uspjeli hladnokrvno ubiti onoliko ljudi koliko je to učinilo usamljeno 20.stoljeće. Legalno i na krevetima ustanova koje bi živote trebale spašavati.

Više...

DorotyDamask Dorothy Day

 Savao je bio mlad i ambiciozan čovjek, obrazovan i željan probitka. Mrzio je Kršćane Kršćanstvo jer je tada to bilo društveno poželjno. Njegova je svijest očito bila dobro izmanipulirana, jer je u usađenoj mržnji živio po načelu da cilj opravdava sredstva. A vjerovao je da je njegov cilj na opće dobro.

Više...

MOĆ i njzina - moć!
1
 
Kažu, daj čovjeku moć i vidjet ćeš kakav je čovjek. Pa..s obzirom kako stvari stoje, izgleda da bi netko već jednom trebao zavrnuti pipe iz kojih ovaj zavodljiv osjećaj ne da kapuca već siplje. Cijev će inače puknuti.
 
Jedna je sasvim stvarna žena iz jednog našeg pitoresknog gradića nedavno ostala bez posla u poduzeću koje usprkos krizi, malo je reć, dobro posluje. Gle čuda! Otkaz joj je uručen za vrijeme trajanja opravdanog bolovanja, zapravo, poštar joj je jednog jutra uručio kovertu sa radnom knjižicom. Valjda je potez direktor htio odigrati nježno i bez buke. No to nije sve, potencijalni nobelovac za humanost svojoj djelatnici, majci dvoje djece čiji muž zarađuje sezonsku crkavicu, nije redovno uplaćivao doprinose. Zapravo, više nije nego jest. U poduzetničkom divu ova je žena radila od njegovih početaka, i na osnovu plaće koju je dobivala podigla kredit kako bi se sa obitelji napokon izvukla iz podstanarstva. Kredit je ostao, zdravlje je još pogoršano ovim šokom, a OŠ gazda se i dalje sa svim svojim blagom ponosno šepiri. I da, treba li uopće napominjat riječ „divlje“ kada spominjemo građevinski dio spomenutog blaga?
No sve je to nebitno, ma na kraju krajeva neka ima, i obilja i zdravlja, neka uživa, ni ona žena nije zlopamtilo da bi mu poželjela loše, zašto bi mi koji gledamo sa strane? Uostalom, nisu ludi naši stari, ništa neće odnijeti sa sobom, ali ta istina nije utješna kada na naplatu stigne rata kredita, kada treba opskrbiti kućanstvo i platiti režije. Stoga, nemoguće je pa ne stati i zapitati se, pa od kakve to krvi, mesa i čije duše čovjek treba biti da ga nije strah postupati s drugim kao sa živinom? I može li se odrediti trenutak kada moć toliko zaposjedne misli da nestane grižnja savjesti zbog uzrokovane patnje jedne obitelji? Ma ova filozofija i nije bitna niti će kome dati kruha, ali dopustite mi da se zapitam u svom ludilu, iako znam da će mnogi odmahnut rukom na ovu priču jer „je masa takvih priča“, pa zar je moguće da je sve toliko naopako da takvi likovi kroje budućnost naše djece? Očito jest. Mnogi će se prepoznati u onoj masi, no koliko će se direktora i upravitelja poduzeća, javnih i privatnih, prepoznati u „humanosti“ ovog gazde? Badže, rekli bismo. Rijetko koji.
 
1/10
 
Neki dan je na televiziji koja rijetko što dobro emitira prikazana emisija u kojoj novinar, a vjerojatno po struci neki psiholog ili psihijatar pokušava dokučiti tajnu uspjeha poduzetnika koji obrću milijune u krizi, a zamislite, legalno. Između ostalih, razgovarao je sa bogatim ali i vedrim i mladim Britancem koji je sa svojim fakultetskim prijateljima osnovao poduzeće. Imali su financijskih trzavica, bili na rubu propasti, ali uvijek bi se nekim čudom pojavljivalo svjetlo na kraju tunela. Jedini razlog tome je, smatra Britanac, ne igra sreće već posljedica svrhe i misije njihova rada. Naime, koliko god njega i njegove prijatelje suosnivače, novinar pokušao isprovocirati, jednako kao što je nastojao ispipati nešto i od radnika, dobavljača, poslovnih partnera i nekolicine pripadnika lokalne zajednice, sve je opet vodilo potvrđivanju jednom danog odgovora neuobičajeno nasmiješenog Britanca.
„Lagao bih kada bi tvrdio da moj cilj nije zaraditi dosta novca, jeste, želim zaraditi i još više, ali što će mi sva ta dobit ako bar desetinu neću dati?“
Da, djeluje otrcano i tako lažno, pa možda i jest savršeno konstruirana laž, njemu na dušu, no što znači čovjeku koji zarađuje desetke tisuća eura mjesečno dati desetinu svojih primanja? 1/10? i još pritom biti čovjek sa onima koje upošljava?
Njemu neće otpasti s glave ni od džepa, a nekoliko obitelji će snivati miran san, kao i on sam.
Gazda s početka priče, mirnim snom sigurno ne spava, a kako će tek mirno usnuti svi oni koji otpuštaju ne jednog već 5, 10, 100 radnika neopravdano? Ako takvi spavaju kao bebe, onda nije lijepljenje etikete ako ih se nazove monstrumima.
 
150-...
 
Živimo u zemlji snažnih paradoksa u kojoj političari levitirajući između vlastitog i općeg dobra đuture odabiru ono prvo, baveći se politikom kao da se bave švercom cigara preko granice, a ne jednim od najplemenitijih poziva. Pa opet, osim parole „snađi se“, sa starim hercegovačkim švercerima koji su time prehranjivali obitelj ali i prkosili nepravednom sustavu, nemaju ništa zajedničko. Ovi hercegovački avanturisti su za njih velika gospoda.
Velik dio unuka gospode danas je na biroima za zapošljavanje, njihov broj se skoro izjednačio sa brojem zaposlenih, a likovi sumnjivih dosjea i upitnog morala koji su do jučer po goletima proganjali one švercere, drže tolike živote u rukama ćeifom - zaposliti, ne zaposliti, dat plaću, ne dati.
I naposljetku, živimo u zemlji u kojoj je mentalitet takav da smo im zbog toga još i zahvalni. Jer zbog svog „ćeifa“ da zaposle zaslužuju duboki naklon, do poda, dok čelo ne dodirne pločnik. No, negdje je ostalo smetnuto, zaposlenje nije usluga, nego obaveza u kojoj su radnik i poduzetnik u međusobnoj zavisnosti dužni jedan drugome. Radnik odanost i marljivost, a poslodavac poštenje i plaću. Ako nije tako, onda neka jedan od onih „badža“ proba raditi bez radnika. Koliko bi hotela opstalo bez kuharica, sobarica, računovođa, recepcionera...koliko bi trgovačkih centara obrtalo novce bez blagajnika, skladištara, voditelja, dobavljača...koliko bi banaka koje drmaju svijetom opstalo da im u filijalama obraz ne čiste djelatnici na šalterima? Itd itd...
Ako to nije tako, onda neki od ovih „Bogom danih“ gazda, kraljeva sunca koji se voze u svojim mercedesima i jeepovima, odlaze na skijališta a tvrde da nemaju za plaće dok panično prebrojavaju današnji utržak, probaju sami zaraditi kao što su ga zarađivali do danas. A-a, neće ići. Novce im samima neće donijeti ni snalažljivost ni čvrstina, a ponajmanje ego kojeg od svih artikala na skladištu imaju najviše za prodaju, a najslabije ide jer ne koristi nikome, a najmanje njima.
Pali jedno vrijeme, a onda se sam pojede, bez moljaca i ostalih nametnika.
I na kraju, neke pretpostavke kažu da u BiH dnevno bez posla ostane 150 ljudi, u Hrvatskoj čak 815. No, moramo li napominjati da bi se ona BiH brojka uvećala kada bi joj se pridružio broj onih koji su radili za zrak ne za mirovinu jer nikada nisu bili prijavljeni. Situacija je teška, no kada se osvrnemo oko sebe primijetiti ćemo da usprkos krizi opstaju bez otpuštanju samo oni koji svoj uspjeh od početaka grade na poštenju. Ono se naposljetku isplati, no kada će taj „posljetak“ doći svim onima koji su poštenim radom ostali bez posla kod upravitelja koji ne vjeruje u poštenje kao formulu uspjeha kao onaj Britanac? Kada će u ovoj zemlji zakon i red izjednačiti radnika sa njegovim poslodavcem na ljestvici vrijednosti? Ili te pravde ovdje u BiH i općenito Zemlji nema?
Stari kažu, postoje tri vrste krvi, dopustite, seteća(pseća), krmeća i ljudska. Seteća je prgava, krmeća pokvarena, a ljudska je...ljudska.
Za trenutni uspjeh zna se koja je najbolja i u kakvom miksu, no za sve što je dugoročno, na žalost svih badža ovog svijeta, isplati se samo jedna.
Na tržištu se nažalost njezin postotak još uvijek mjeri mikroskopom.

Više članaka...

Stranica 2 od 12

2

Site Login