SVETI ANDRIJA

Home / Kateheza / Mladi / SVETI ANDRIJA
SVETI ANDRIJA
Sveti Andrija – prvi apostol i ekumenist

Sveti Andrija jedaNDRIJA-SVan je od dvanaestorice Isusovih apostola i brat je Šimuna Petra. Sa svojim bratom, prije apostolskog poziva, bio je jedan od ribara na Genezaretskom jezeru u Kafarnaumu, kamo obojica dođoše iz rodne Betsaide.
Skromni ribar Andrija bio je i prvi koji je od dvanaestorice pošao za Isusom ostavivši stari život iza sebe, zato je i nosio naziv prvopozvani, a uz njega je bio i sveti Ivan Evanđelist.
I Andrija i Ivan bili su pošteni i marljivi ljudi koji su osjećali da žele nešto više od života, ne mislivši pritom na slavu i bogatstvo, oni su težili za bogatstvom duše. Zato su i prije polaska za Isusom bili učenici Ivana Krstitelja koji je navještavao dolazak Mesije.
Zbog svog svetačkog srca i riječi koje su upijali od Svetog Ivana Krstitelja, lako su odlučili što učiniti kada je Isus na rijeci Jordanu upro prstom u njega i pozvao ih obojicu da uzmu svoj križ i slijede Spasitelja. I Andrija i Ivan u jednostavnosti svog srca odbaciše sve dotadašnje i prihvatiše Isusa, a Andrija ubrzo u apostolski zbor dovede i svog brata Šimuna zbog čega ga evanđelisti Matej i Luka u apostolskom zboru stavljaju odmah iza Šimuna Petra.
Sveto Pismo sv. Andriju spominje na još nekoliko mjesta, kod umnažanja kruhova i kad su stranci u Jeruzalemu htjeli vidjeti Isusa Krista.
Nakon silaska Duha Svetoga nad apostole, Sveto Pismo Andriju više ne spominje, no zato o njemu često pišu apokrifni spisi koje Crkva dakako ne uzima kao vjerodostojne (apokrifno –odnosi se na ranokršćanske spise biblijskog sadržaja koje Crkva ne priznaje ili ne ubraja u svetopisamski kanon).
Jedino ima neku vjerojatnost podatak da je Andrija propovijedao Evanđelje među  Skitima, u današnjoj južnoj Rusiji, o čemu govori otac crkvene povijesti Euzebije. Za Andrijinu mučeničku smrt na takozvanom Andrijinu križu u obliku slova X znamo jedino iz jednog spisa, zvana Passio, u kojem je opisano apostolovo mučeništvo.
Predaja veli da je bio raspet u Ahaji u gradu Patrasu, odakle su mu relikvije prenesene u Carigrad, a zatim u Amalfi u Italiju. Svečeva glava bila je god. 1462. prenesena u Rim, a vratio ju je natrag grčkim pravoslavnim vjernicima papa Pavao VI. Spominjemo kao naročito pouzdan povijesni podatak da se blagdan sv. Andrije slavio 30. studenoga već u doba sv. Grgura Nazianskoga, dakle, u drugoj polovici IV. stoljeća.
Andrija – Našli smo Mesiju
 
Andrija bijaše prvi učenik koji je Isusa nazvao svojim učiteljem, dotada je marljivo slušao Ivana Krstitelja čije je pouke zamijenio Isusovim.On bijaše veoma cijenjeni Ivanov učenik: u svjetlucanju svjetiljke tražio je istinu svjetla; i u njezinu nestalnom sjaju navikao se na puninu Kristova sjaja. Kada je došao Gospodin, po naumu Mudrosti sakriven, Ivan Krstitelj Ga je prepoznao te od učitelja postade odvažni glasnik Krista prisutna pred njim. Evo, govori on, Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta (Iv 1,29). Evo onoga koji oslobađa od smrti, evo onoga koji ruši grijeh. Ja sam poslan ne kao zaručnik, nego kao onaj koji ga prati. Ja sam došao kao sluga, a ne kao učitelj.
Duboko dirnut tim riječima Andrija polazi za Isusom, povevši sa sobom i Ivana Evanđelista. Obojica ostavljaju svoju ribarsku svjetiljku i polaze za svjetlom života. Tako je on prvi koji je Kristovom nauku otvorio vrata, prvi koji je prvi pokazao kako su zapovijedi Zakona bile ograničene na određeno vrijeme, stavivši točku na Mojsijev jezik. Ne zato što je htio obezvrijediti Mojsija, učitelja židovskog naroda, već jednostavno zato što je od glasnika više poštivao onoga koji ga je poslao. Andrija je prepoznao po Mojsijevom i Ivanovom proroštvu navještenog Spasitelja i zato olako uzima i svog brata Šimuna te ga dovodi u Isusov zbor što je i prvi Andrijin podvig. Našli smo Mesiju (Iv 1,41). Šimun, u kojemu Isus vidi glavu svojih učenika, u Isusu potpuno prepoznaje Krista i zbog te vjere dobiva ime Petar, stijena na koju će se oslanjati Crkva, u ono vrijeme kroz osobu sv.Petra a stoljećima poslije kroz njegove nasljednike, apostole naših dana, pape.
Crkvena godina svetaca u Rimskom misalu započinje blagdanom Svetoga Andrije, apostola, koji se slavi 30. studenoga, što je u neku ruku i povezano s onim nazivom što mu ga Isus odredi – prvopozvani, da i kao prvi stoji na početku crkvene godine svetaca, najbliži i prvoj nedjelji Adventa.
Kako je već pisano, Sveti Andrija se nakon silaska Duha nad Apostole više ne spominje u Svetom Pismu, a smatra se da je otišao navještavati Božju riječ među Skite, u današnju Rusiju. Odatle se vratio u Grčku, gdje je prema nekima, poginuo mučeničkom smrću u gradu Patrasu 60.-e godine. Pismo jednog svećenika iz Ahaje spominje kako je Sveti Andrija pozdravio križ na kojemu je razapet riječima: Oj zdravo križu, koji si posvećen Kristovim tijelom, na kome Njegovi udovi blistaju poput dragulja! Dolazim k tebi, primi me u radosti i trijumfu! O križu blagoslovljeni, tako žarko ljubljeni, tako dugo željeni!
Relikvije svetog Andrije čuvale su se dugo godina u Carigradu, a zatim su prenesene u talijanski grad Amalfi. Apostolova glava dugo se čuvala kao vrlo dragocjena relikvija u Rimu do 1462.godine, a onda ju je papa Pavao VI. Poklonio gradu Patrasu u kojemu je Sveti Andrija mučenički pogubljen, a odnio ju je svečano ekumenski kardinal Augustin Bea, u jesen 1964. godine. Tako apostol Andrija, koga Carigrad slavi kao svoga zaštitnika, nosi slavnu  ulogu zbližavanja istočne i zapadne Crkve.

Leave a Reply

Your email address will not be published.