SVETI JOSIP

Home / Kateheza / Mladi / SVETI JOSIP
SVETI JOSIP
Sv-Josip-pooimSveti Josip,

uzor obiteljima

i radnicima
Ljudi često svece promatraju kroz njihove kipove na oltarima, i sličice koje nosimo u džepovima. O njima znamo malo ili nimalo, a njihova izvanredna krepost, pobožnost, pravednost često čini da ih svrstavamo u neke druge sfere, nama potpuno nedokučive.
Obraćamo im se u nevoljama, često kao nekim polubogovima koji naše molitve nose vrhunskom božanstvu. A zapravo, ti „neobični“ sa predznakom sveti upravo su svojom običnošću „zaradili“ svetost.
Sveti Josip je, kada bi se grubo izražavali, bio je jedan od tih običnih svetaca, ako se te dvije riječi uopće mogu povezati. On svojim životom nije pokazivao nikakva izvanredna djela, on nije bio mistik niti veliki propovjednik. Nije otvarao škole, utočišta, nije mijenjao svijet. On ga je samo uljepšavao svojim vrijednim tesarskim rukama dok je istovremeno obavljao svoju svetu i najveću dužnost – biti otac.
U tome leži sva njegova izvanrednost, ona koju svijet nije mogao prepoznati.
Vidljive su bile žuljevite radničke ruke Josipove, oni koji su ga znali cijenili su ga zbog njegova rada, no nitko nije znao za srce puno čežnje koje je kucalo u njegovim prsima, možda ni on sam.
Kao tisuće drugih skromnih ljudi kojih i danas ima u većini, želio je samo pošteno raditi i zasnovati obitelj, drugih ambicija nije imao.
No, Bog je imao poseban plan, veliku ambiciju,  kakvu Josip nije ni sanjao, a vjerujemo ni želio – biti hranitelj Spasitelja svijeta i muž najčišće žene, Djevice Marije.
Ni zamisliti ne možemo kolika je to odgovornost, no Josip je prihvatio.
Njegovim izborom, nimalo slučajno, Bog je htio pokazati svijetu kako ne očekuje od ljudi da budu savršeni ako žele biti sveti u svojoj vjeri. Čak je dopustio sjemenu sumnje da zarobi nakratko Josipovo srce kada se na Djevici Mariji pokazao trudnički trbuh.
Sukladno svom plemićkom podrijetlu Davidove loze, ovaj pošteni radnik, odlučuje u tišini prekinuti zaruke kako na Mariju ne bi pala ljaga sramote. No, Bog ne odustaje od svog plana, već šalje svog anđela koji Josipu raspršuje sve sumnje.
Ovaj put, bez imalo rezerve, osnažen kušnjom, Josip svom Stvoritelju govori DA, čvrsto i odgovorno DA i kao da nam poručuje, ne morate biti besprijekorni, morate samo odlučiti vjerovati.
Svoj život tako odsada odlučuje posvetiti zaštiti i ljubavi svoje nove i svete Obitelji.
Pravno gledano, on zato nije imao obveze, Marija je bila majka djeteta čiji Josip nije bio otac. Nijedan zemaljski zakon, stoga nije ga vezao da ostane uz njih i da bez pogovora ostavi sve svoje obveze vezane za obrt te sa Marijom i Isusom ode u Egipat zbog Herodove okrutne odluke da se pobije sva muška novorođenčad do dvije godine. Isto tako, nije se morao vratiti iz Egipta u Nazaret kada je opasnost prošla i ponovo ostaviti svoj život u drugom kraju.
No vezao ga je neki veći, duhovni zakon koji proizlazi iz njegove duboke pobožnosti. Zbog te pobožnosti, odnosno vjere, nije preispitivao koji mu to duh u snu govori, već
 je znao – to je sami Bog.
Zato mu i nije bilo teško i iznova ostavljati svoj život, zapostavljati sebe, žrtvovati se i iznova se davati za svoju obitelj. Onako kako bi to trebao svaki otac, i zbog čega je uzor svim očevima, ali i majkama.
Sveti Josip zaštitnik je i radnika, i kako i ne bi bio kada se morao kroz čitav život oslanjati na svoje ruke kako bi prehranio Obitelj, baš kao što to čine i danas milijuni ljudi.
Vjerujemo da je i sveti Josip često bio obespravljen kao radnik, bilo je i trenutaka kada mu posao nije išao, a žuljevi nisu nestajali sa ruka. On je mogao u tim trenucima posustati, klonuti duhom prestrašen budućnosti, no nastavio se boriti.
Pritom mu snagu za borbu nisu davala radnička prava, zaštita sindikata ili zakoni države. snagu mu je davala vjera u Boga kojega je, blagoslovljen, imao pored sebe, u svom domu. Iz Njega je crpio snagu za dalje, i Njemu je predavao sve svoje brige.
Radnik i otac, svetac je uzor kroz čitavu povijest,  a možda baš danas, kada su sve vrijednosti tako opasno poljuljane, više nego ikad poziva svijet da učvrsti svoj savez sa Bogom da Ga sluša kada mu govori kroz male, naizgled obične stvari svakodnevice.
Sveti Josip najdivniji je poziv na svetost nama običnim ljudima, grešnim, nepoznatim ljudima sa žuljevitim rukama koje se toliko puta čine zaboravljenima, nebitnim svijetu. Ovaj nam svetac poručuje, da ti žuljevi nikad ne mogu proći neprimjetno kod Boga.
Upravo zbog toga, Isusov zemaljski tata, svetac je sa kojim se ljudi u prošlosti a pogotovo danas možda najviše mogu poistovjetiti kojemu se mogu najviše približiti i tko zna, nekako izgleda da ga je Bog baš zbog toga odabrao.

Leave a Reply

Your email address will not be published.