Tijelovo – velika svetkovinaTijelovo se slavi u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva. U Njemačkoj je uveden još davne 1253., dok ga papa Urban IV. službeno uvodi 1264.godine.
Ishodište i središte ovog dana je zapravo Euharistija, zato se Tijelovo zaustavlja na misteriju Velikog četvrtaka kada se Krist kroz njezino ustanovljenje, u svojoj punini daruje Crkvi. Upravo je zbog toga, puni naziv svetkovine koju danas obilježavamo Presveto Tijelo i Krv Kristova.
Kroz darivanje sebe, Isus se ne daje niti spašava samo „pozitivce“ ako ćemo se izražavati filmski; Njemu su bitni, ako ne i bitniji i oni koji su prešli na drugu stranu, pa i koji su toliko ogrezli u zlu da izgleda kako za njih više nema spasa, „negativci“. Zar uopće ima boljeg načina za proslavljanje Njegova Imena od svjedočanstva izgubljene ovce?
Ipak, Krist se daje jednako svima koji Ga žele primiti, i to u tako jednostavnom i siromaškom obličju tanke bijele hostije, zalogaju kruha i gutljaju vina, materiji čiji je glavni sastojak spasenje. Negdje je neki slavni britanski novinar, obraćenik u osamdesetoj godini, pripadnik Crkve no zapravo jedan od onih formalnih, više ateist nego vjernik izjavio kako ne može vjerovati i kako svakom prilikom svjedoči o snazi Euharistije. O snazi tog malog komadića kruha kojem je dana tolika moć da već dva tisućljeća neumorno obnavlja Crkvu te povezuje s Kristom onog tko ju je prima. A svi znamo u kakvim se situacijama i kroz kakva vremena Crkva prolazi. Zar nije stoga, čudesna sama po sebi ona ljepota koja prođe tijelo kada na jezik primamo Hostiju, ona sigurnost da je Krist s nama?
Kroz Euharistiju Krist obnavlja svoju žrtvu na križu, zato je na blagdan Tijelova, slavimo kao sakrament kojim se Crkva hrani i ujedinjuje u čistoj ljubavi. Ujedinjuje dok jednog dana ne dovrši svoju misiju, a svi se ljudi sastanu pod njezinim krovom, sastanu sa Uskrslim Kristom. Zato je zadaća svakog od nas koji se osnažujemo pod prilikama kruha i vina da svjedočimo, da živimo život misionara gdje se god nalazili. U svom domu, na poslu, s prijateljima, neprijateljima, ili sa potpunim neznancima u zemlji gdje ne znamo ništa i nikoga.
Euharistija je sakrament preobrazbe, dok u njoj sudjelujemo preobražavamo sebe, a preobražavajući sebe, mijenjamo i druge. Na bolje i na slavu Imena Kristova.
Nina Matić Lovrić