BOŽIĆ U SRCU

bOI-3
bOI-3BOŽIĆ NA TELEVIZIJI ILI BOŽIĆ U SRCU?
    Što je  danas Božić, 2011. godina nakon što se Bog utjelovljen u djetešcu Isusa Krista uistinu i rodio?
     Reklame sa „odgovorima“ manipuliraju našim umovima već od kraja studenog, a sve se svode na materijalno. Bilo da se radi o mobilnim mrežama čije će nam pristupačne tarife „uljepšati“ život, o šoping centrima koji će raditi cijeli dan Božića jer njegov duh se „najbolje“ osjeti u šarenim izlozima, ili, najžalosnije o alkoholu za koji se ispostavlja da je ipak „najbolji“ dar.
     Svi smo gledali onu simpatičnu reklamu u kojoj četiri prijatelja dobivaju poklone koji im se ne sviđaju. Jedan dobiva džemper, drugi enciklopediju, treći plišano srce a četvrti usisivač.
      Na prvu, smiješni akteri, smiješna  reklama.
     No što personificira onaj džemper? Možda toplinu doma? Usisivač bi slijedeći to razmišljanje mogao biti rad,trud, enciklopedija znanje, razbor, a ono plišano srce, ljubav…
     Poručuju li stoga našim umovima marketinški stručnjaci da baš za Božić odbacimo ljubav, toplinu, pamet, rad i posvetimo se hedonizmu? Opijanju i neradu te ćemo tako postići ekstazu, užitak, bijeg od obaveza i svakodnevice.
Bijeg od ljubavi, bijeg od obitelji, bijeg od Boga…
     Možda se ovakvo razmišljanje čini preradikalno, no kada se radi o marketinškoj industriji, neosporna je činjenica da najbolje uspijevaju one reklame koje ne djeluju napadno, a koje djeluju na podsvijest, i uvjeravaju nas da sebe možemo ostvariti samo kroz vanjštinu, prolazni užitak i naravno, novac.
     Tko je prije par godina mogao i pomisliti na provođenje najljepšeg obiteljskog blagdana u šoping centru ispunjenom masom nepoznatih lica? Danas nas vlasnici ovih centara preko najutjecajnijih medija,  bombastičnim naslovima i ugodnim ženskim glasovima pozivaju da Božić provedemo u njihovom okićenom i ugodno klimatiziranom centru. Još kada se blistavim izlozima dodaju popusti… nema veze, neće svi kupovati, neki će samo“pariti“ oči i čeznuti. Za čizmama, satom, džemperom…ne za ljubavi i toplinom doma, uostalom, tko je vidio od tih nevidljivih darova zadovoljstva?
     Tako slijedeći logiku koju nam servira moderni konzumerizam ispada da je Božić danas tek sinonim za površno, plitko i prolazno. I to baš Danas kada je više nego ikad nezaposlenosti, siromaštva, obespravljenosti, ali i izgubljenosti.
     Žalosno je što je sve veći broj onih kršćana pribjegavaju ovakvom poimanju Božića i koji 25.12. čekaju rođenje Boga koji se ne zove Isus Krist, već Užitak i Profit.
     I to baš u vremenu kada cijele države i gradovi bankrotiraju,  kada se ljudi na ulicama sukobljavaju sa policijom, vode se besmisleni ratovi u kojima se bogate pojedinci, a obični svijet umire, danas kada u jednom danu nekoliko stotina radnika istog poduzeća ostaje bez posla, drugi radnici mjesecima ne dobivaju zaslužene plaće, danas kada na tisuće ljudi doslovce nema što staviti na božićnu trpezu a kamoli djeci kupiti poklone…
      Zato bi se možda ono pitanje s početka Što je danas Božić moglo preformulirati u pitanje Što je danas nama Bog?
     Onaj sa televizije ili Onaj koji se rodio u Betlehemskoj štalici i otkupio nas od grijeha, ili nijedan od ta dva?
     Svatko će odlučiti po svojoj savjesti.
     No, probajmo pri pronalaženju odgovora, ugasiti nakratko televiziju, računalo, zatvoriti novine. Osluškujmo srcima očišćenim ispovijeđu nakratko tišinu. Pomolimo se za one koji su u potrebi, i zahvalimo na svim darovima koje imamo, a koji se ne mogu kupiti ni u jednom trgovačkom centru, vidjeti ni u najšarenijem izlogu.
     Ako to iskreno učinimo, čut ćemo pravi odgovor i osjetiti Onoga koji jest pravi Bog, pravi Božić, Onaj koji nas je otkupio i koji božanskom upornošću i strpljivošću, samo iz čiste ljubavi čeka da svoj pogled skrenemo sa ekrana i izloga i upravimo oči prema bližnjemu, prema Nebu.
     Ako u tome uspijemo, i uistinu čujemo Njegov poziv, tada će svaki novi dan, ne samo 25.12. u našim srcima biti – Božić.