SAMOSTAN SV. LEOPOLDA U NEUMU(donosimo kratki nacrt teksta prema članku č. s. Marine Pilić u Humskom zborniku, i, Neum zavičaj i zemlja Hrvata)
Sestre Služavke Maloga Isusa Sarajevske provincije dolaze u Neum početkom travnja 1980. god. Kuća je bila dovršena pa se odmah započinje s radovima. Vodila ih je s. Oliva Svetinović. Već 12. svibnja s mjesni biskup mons. Pavao Žanić blagoslov
io novi samostan sv. Leopolda Bogdana Mandića. Samostan u Neumu ima trostruku zadaću.
io novi samostan sv. Leopolda Bogdana Mandića. Samostan u Neumu ima trostruku zadaću. 1. Kuća Molitve. sestre su se pobrinule da što prije u središtu udome Gospodara pa je uskoro napravljena kućna kapelica i službeno odobrena od Biskupskog ordinarijata u Mostaru 5. kolovoza 1981. god. Motivaciju svoga služenja sestre nadasve nalaze u ljubavi prema Malom Isusu i u ljubavi prema Crkvi. Pod okriljem sv. Leopolda sestre u kapelici svakodnevno mole službene molitve Crkve i družbe. Za sve koji su povjereni brizi sestara, one ih prate molitvom i žrtvom.
2. Kuća odgoja. Kako u Neumu nije bilo društvenog obdaništa, zaposleni roditelji molili su sestre da im uzmu djecu na čuvanje. Vidjevši tu potrebu, sestreя| nastojale izaći im ususret te 1. rujna 1981. god. uzimaju 12 djece.Tako je počelo. No, broj djece je sve više rastao, te je dosezao i do i 36. Bila su to djeca do 6 godina, sve dok općina nije otvorila obdanište. Ta sestre preuzimaju brigu za djecu od 1 do 3 godine. Nakon otvaranja obdaništa sestre su u više navrata sa strane općinskih vlasti imale smetnji i neprilika sve dok nije na republičkoj razini
zabranjeno čuvanje djece “zbog štetnog religioznog utjecaja”, kako je zabrana obrazložena. Sestre službeno prestaju| čuvanjem djece 1. veljače 1985. god. što im je veoma teško palo.
zabranjeno čuvanje djece “zbog štetnog religioznog utjecaja”, kako je zabrana obrazložena. Sestre službeno prestaju| čuvanjem djece 1. veljače 1985. god. što im je veoma teško palo. Budući da su sestre bile prinuđene promijeniti prvobitnu svrhu kuće, primaju u kuću četiri siromašne starice i brinu se о njima. Prostor je bio skučen i nije bio prikladan za tu vrstu apostolata. Nakon dvogodišnje stanke sestre 1. rujna 1987. opet otvaraju Jaslice stavljajući ih pod zaštitu sv. Rafaela.
Čim su sestre formirale svoju zajednicu, župnik don A. Boras je molio sestre da bi se uz odgojni rad angažirale i u okupljanju djece i mladih. Tako počinje katehetska služba i pripreme za sv. sakramente osobito prvu pričest. Sestre okupljaju djecu oko harmonija. Poučavaju ih liturgijsko pjevanje. Kada je nametnuti rat zahvatio našu domovinu u Neum se slil
a rijeka izbjeglica. Sestarska zajednica je pritekla u pomoć. Jedna sestra je pomagala izbjeglicama u hotelu Neum. Za najrazličitiju p
omoć kucali su na vrata samostana svi potrebni i siromašni.
Ovdje ćemo donijeti imena sestara koje su od utemeljenja samostana do danas sudjelovale u apostolatu zajednice sv. Leopolda u Neumu, bilo višegodišnjim noćenjem kućne obveze, bilo radom u Jaslicama, župnom apostolatu, njezi starih i u novije vrijeme u zdravstvenoj ustanovi. To su: s. Oliva Svetinović, s. Joakima llić, s. Doloroza Dadić, s. Bernardica Galić, s. Mi
rka lličić, s. Zlata Kobaš, s. Livija Pandžić, s. Leticija Matijević, s. Anđa Vranjcš,
s. Anita Rajić, s. Olga Kikić, s. Ivanka Baltić, s. Janja Mičić, s. Rozelina Knežević, s. Rudolfina Vučić,
s„Miranda Tikvić, s. Bernardina Sarić, s. Niceta Rajković, s. Vera Bilješko i s. Marina Piljić.(Nastavak uskoro slijedi…)
3. Kuća odmora. U kućnoj kronici stoji zabilježeno: “Kuća u Neumu svim sestrama je zajednički radosni dom. Za vrijeme ljetnih mjeseci sestre radosno dolaze obnoviti duh i odmoriti tijelo, da bi što spremnije i dosljednije mogle vršiti svoju odgovornu redovničku dužnost.’ Budući da najveći broj sestara radi u kontinentalnom dijelu naše domovine, sestre rado provedu svoj godišnji odmor na morskoj klimi i neumskom suncu. Tako zajednica sestara u Neumu pruža uslugu i svim svojim sestrama koje se žele odmoriti u samostanu sv.Leopolda.
