Mare nostrum

Mare-nostrum
Mare-nostrumNeum darovao sebe potrebitima
 
Na Veliki četvrtak u župnoj dvorani crkve Gospe od Zdravlja, održana je humanitarna korizmena akcija „Kap dobrote za potrebite“. Kako organizatori iz udruga Mare Nostrum i Župnog Caritasa, navode, odaziv župljana bio je iznad svih očekivanja te se prikupila pozamašna svota novca koja će biti predana Stadlerovom dječjem domu Egipat u Sarajevu.

Neumljani su na početku Uskrsne trodnevnice, sudjelovanjem u humanitarnoj akciji, pokazali svoje veliko srce kada je riječ o pomaganju potrebitima. Podsjetimo, svaki prilog je bio dobrovoljan, i kao takav, vrijedan koliko god iznosio. Svi znamo kako su teška vremena i kako je puno onih, i među nama, kojima bi se trebalo pomoći, no zanimljivo je jučer bilo promatrati upravo takve. Promatrati ih i učiti život.
 
Mare-nostrum
 
Žena koja vadi iz džepa uredno složenih deset maraka i ostavlja ih u košaru, pa tek onda stidljivo gleda što bi sitno mogla uzeti sa stola jer je toliko ponizna da ne može uzeti nešto što bi inače koštalo možda 15, 20KM, a ostaviti manje. Povlači se od izložaka, želeći se povući od eventualne grižnje kako je uzela nešto što joj ne pripada. Kao da je riječ o krađi. Pokušavamo je nagovoriti da uzme makar kolač, teglu džema. Ne, ona uzima ono najmanje, ono što bi najmanje koštalo i u trgovini i stidljivo se smiješeći odlazi svojoj kući, sretna jer je pomogla, nesretna jer je uzela nešto što možda netko drugi više zaslužuje.
Ovakvih je sinoć žena i muškaraca bilo i više nego što bi trebalo u tako malom mjestu poput Neuma. Ne zbog poniznosti koja ih krasi, zbog nje je i uspjela sinoćnja akcija, nego zbog materijalne situacije u kojoj se nalaze. Pet, deset, dvadeset maraka koje su takvi sinoć izdvojili, izdvojeni su od kruha njihove djece i zato vrijede više nego sve skupa sa bogatih stolova.
Priča o udovici koja daje svoj zadnji novčić iz Isusove prispodobe, tako se u Neumu, na Veliki četvrtak, obistinila ne jednom nego na desetine puta.
Posebna su pak priča vrijedne ruke naših žena, majki, supruga, djevojaka…koje su jučer tijekom dana donosile svoje rukotvorine, bolje rečeno darovali ih, da bi opet poslije došli i kupili nešto drugo.
Nije prvi put da Neumljani pokazuju kako su talentirani u nečemu, no kada ti se to potvrdi pred očima, tek onda ostaneš zapanjen. Rukotvorine i suveniri, kolači i slastice, slike, nakit, svakodnevni „asesoari“ izvedeni na nevjerojatne načine, tako da ti stalno iznad glave visi onaj upitnik „pa kako nekome ovakvo što padne na pamet!?“, samo su dio onoga što je sinoć moglo stati na samo četiri izložbena stola. Kada se tome pridodaju sportski talenti, pjevački i kakvi sve ne, onda se čovjek zaista zapita, ma tko je to toliko molio za ovaj Neum da ga je Bog toliko morao darovati.
Mi smo narod sklon konstantnom podcjenjivanju, pa i potkopavanju samih sebe zbog čega se više okrećemo materijalnim stvarima misleći da je to ono što te uklapa u društvo i zbog čega ćeš biti poštovan. A tako se grdno varamo, iako, te je standarde netko postavio, netko jako iskompleksiran, netko bez duha i talenta. Takvi sinoć nisu došli u župnu dvoranu nakon mise. Možda ni na misu.
No, da ne bi ovo otišlo u vađenje truna iz oka drugoga a preskakanju balvana u svome, većini nas nedostaje poniznosti one udovice iz Isusove prispodobe, one žene, onih žena koje su sinoć smatrale sebe nedostojnima uzeti bilo što jer su siromašne. I meni iz čijih se ruku nižu ovi retci i tebi koji ovo možda čitaš.
Nije dobro za sebe govoriti kako sam dobar, nije dobro isticati sebe, to nije poniznost koju traži Isus, no možda je još gore od toga ubijati u sebi dušu, ubijajući samopoštovanje. Jer kad nema samopoštovanja, čovjek postaje samo prazna kesa koju vjetar nosa tamo-amo, od jednog manipulatora do drugog. Od jednog izrabljivača do drugog.
Neumu nedostaje samopoštovanja, Neumu nedostaje vjere, i u sebe i Onog iznad sebe, jedna drugu ne isključuju već upravo suprotno. A tako imamo sve, nesvjesni, iscrpljeni, poniženi i zaboravljeni toliko puta, prisiljeni smo te darove zapostavljati.
Zato nam i izmiču pred očima.
I onda dođe jedna korizma, jedan dan te Korizme kada, baš pred Usksrs Neum bljesne, šutljivo i stidljivo, ali sasvim dovoljno da pusti jednoj novoj nadi da se rodi. Nadi da ovaj grad može uspjeti, jer uz toliko dobrih i talentiranim ljudi, nijedan drugi scenarij ne bi smio biti moguć.
Zato, hvala Vam drage Neumljanke i Neumljani, ne samo zato što ste omogućili da ova korizmena akcija uspije i što ste pomogli siromašnoj djeci Stadlerova doma, već i zato što ste sasvim nenamjerno darovali mjestu u kojem dišete opipljivu i živu nadu. Uskrsnu nadu.
Udruga Mare Nostrum