PEPELICA

Home / Kateheza / Mladi / PEPELICA
pEPELNICA
pEPELNICAKorizma – prilika za novo rađanje
Strogi post i nemrs Pepelnice uvodi nas nimalo slučajno u najpokornije ali i najplodnije
Razdoblje crkvene godine, u korizmu.
Kroz korizmu se prisjećamo četrdesetodnevnog Isusova boravka u pustinji, ali i četrdesetogodišnjeg hoda Izraelaca, od ropstva do Obećane zemlje i upravo tu Biblijsku realnost trebamo shvatiti kao simboliku za naš život. Korizma je za svakog katolika tako prilika da kroz pokoru, dopusti Gospodinu da ga uvede u novo proljeće života, još ljepše i još svetije.
Iako posve različiti pojmovi, post i nemrs se često izjednačuju. No strogo postiti kako Crkva nalaže za Čistu srijedu odnosno Pepelnicu znači samo jedan put do sita se najesti, a  ne mrsiti ne jesti meso niti mesne prerađevine. No, to naravno ne znači da se taj dan, iako samo jednom, gostimo skupocjenom ribom i dodacima koje inače ne jedemo jer post krasi i njegova skromnost.
Lijepo je istaknuti da neki kršćani odluče svoj strogi post održavati kroz čitavu korizmu no bitno je imati na umu da žrtvovanjem ne smijemo ugroziti vlastito zdravlje jer time kršimo petu Božju zapovijed i to na samima sebi.
Brojni vjernici se kroz korizmu odriču omiljene hrane ili slatkiša, neki se pak uznastoje riješiti ovisnosti o cigaretama ili alkoholu što je osobito pohvalno.
No, naravno, u svijetu u kojemu je tehnologija potpuno otuđila ljude, pohvalno je i na 40 dana smanjiti buku televizora u našim domovima, uskratiti si sate boravka na Internetu i društvenim mrežama, izbaciti iz svog dnevnog rasporeda računalne igrice…jer sve navedeno, iako nesvjesno, vrlo lako stvara ovisnost, a svaka ovisnost poput zlatnog teleta preuzima čovjekov um, pa čak i zavlada njime.
Sve ovo tjelesno odricanje, služi napredovanju i jačanju duha. No, osobito je kada vjernik korizmu shvati ne samo kao vrijeme u kojemu se treba nečega odreći, nego kao vrijeme u kojemu se nadograđuje. A kao jedino biće na kugli zemaljskoj kojemu je Stvoritelj udahnuo dušu, čovjek se konstantno obnavlja. I ono što je najljepše, nije potrebno prolijevati znoj da bi ljudska duša zasjala, često je dovoljno samo posvetiti više vremena molitvi,pogotovo onoj obiteljskoj, ili pak čitanju Svetog Pisma, pa makar i desetak minuta dnevno.
Korizma je i pravo vrijeme za činjenje dobra, vrijeme kada imamo osobitu priliku dokazati svoju vjeru djelima. Ona ne moraju biti od značaja za cijeli svijet ili nadilaziti vlastite mogućnosti, jer ni svjesni nismo koliko nekom bratu, ili nekoj sestri znači i najmanja pomoć, lijepa gesta, pružanje ruke, osmijeh…a ako time možemo usrećiti čovjeka, zamislimo koliko je tek sretan naš Gospodin kada nas gleda kako tiho i ponizno usrećujemo drugoga.
Odrecimo se psovke u korizmeno vrijeme, sjetit će se svi mladi kako su nas časne sestre u osnovnoj školi učile najboljem načinu za kontrolu vlastitog jezika i nepromišljenosti. Svaki put kada opsujemo, pokajmo se i ugrizimo snažno za jezik. Možda djeluje dječji, ali na mnoge koji su se željeli riješiti ovog najružnijeg i najodvratnijeg oblika ljudskog izražavanja, ova je metoda djelovala uspješno. Izbjegavajući fizičku bol, svaki put kada nam psovka dođe na vrh jezika, razmislimo o njoj i zamijenimo je zahvalom.
Odrecimo se i klevetanja, ogovaranja, besposličarenja, srditosti, lijenosti…i svega onoga čemu smo podložni svaki dan, a što malo pomalo stvara čađu na našoj pepeoduši.
Ne postoji čovjek čija je duša čista od grijeha, i zato smo svi pozvani učiniti nešto plodonosno u korizmi, zasijati u sebe sjeme dobra koje će kroz ovih 40 dana obilato roditi. No ne zaboravimo, da se svaka biljka mora njegovati kako bi nastavila davati ploda. Tako i ljudska duša, kakve nam koristi od četrdesetodnevne dobrote, ako ćemo se 41. dan vratiti starim navikama. Sve one boli na izgriženom jeziku u tom slučaju, postati će samo slika duše ranjene grijehom, duše koja vapi za korizmenom bjelinom.
Spomenimo se stoga već na početku predstojećeg razdoblja, danas na Pepelnicu, da smo stvoreni iz pepela i da ćemo se u pepeo vratiti. To je ljudsko tijelo, raspadljivost, raspršenost pepeone prašine, a duša je nešto veće, veće od tijela, duša je božanski zahvat u nama.
Gazeći vlastitu dušu, i dušu bližnjega, gazimo samog Boga koji čovjeku nastalom iz praha, udahnjuje tu istu dušu koju toliko mučimo. Samo zahvaljujući Njemu prah postaje vječan i besmrtan.
Shvatimo dakle tko smo, zavirimo u srž vlastitog bića i pronađimo ono što u sebi moramo promijeniti, odrecimo se loših navika, ali i grijeha, zamolimo za oprost one koje smo povrijedili, koji možda pate zbog nas, pomozimo ako možemo, i onda zamolimo Duha Svetog da taj pometeni i oribani dio duše ispuni On sa svom svojom puninom.
Tek tada ćemo vidjeti da i onda kada se čini da su sve lađe potonule, postoji Onaj koji se brine da kormilo okrenemo u pravom smjeru.
Korizma je najjasniji putokaz za spas, zato započnimo svoje novo rađanje kroz narednih 40 dana, a već od 41-og, počnimo raditi na održavanju ploda duše koji smo uzgojili. Neka nam
stoga ova korizma svima bude temelj na kojemu ćemo graditi

Leave a Reply

Your email address will not be published.