Sv. Toma Akvinski

Home / Kateheza / Mladi / Sv. Toma Akvinski
Toma-sveti
Toma-svetiSveti Toma Akvinski

Toma Akvinski držao je da sve dolazi od Boga, pa tako i ljudi na kraju svog zemaljskog života, odlaze, nigdje drugo nego tamo odakle su potekli, svome domu, Bogu.
Ovaj dobro građeni čovjek zbog svoje je ponizne, blage i ljubazne naravi ali i tjelesne konstrukcije koja nije odavala takav duh, dobio nadimak „šutljivi vol“. Iako su ga ljudi onog vremena čak smatrali i pomalo tupavim, kada se otvorio i oslobodio svoj nadahnuti dar, ovaj svetac ostavio je svoje suvremenike, kako crkvene tako i svjetovne naučitelje i filozofe, daleko iza sebe.
Sveti Toma rođen je 1225. godine u aristokratskoj, plemićkoj obitelji u dvorcu Akvino u južnoj Italiji. Posve se razlikovao od svoje mnogobrojne braće, dok su oni voljeli silu i oružje, Toma je provodio vrijeme u molitvi i razmišljanju.
Već sa pet godina, roditelji ga daju na odgoj benediktincima u samostan u Monte Cassinu. Kasnije ga, kao vrlo nadarena šalju na školovanje u Napulj gdje upoznaje red svetog Dominika te već sa 17 godina odlučuje stupiti u dominikance, siromašni red koji je živio od prosjačenja.
Njegovi roditelji, bogati plemići nisu mogli razumjeti a pogotovo podržati Tominu odluku. Ipak, sa 21 godinom, ovaj odlučni i svetac koji je odlučio slijediti samo Boga, pristupa dominikancima. Obitelj je bila razočarana, te je na sve načine pokušavala odvojiti svoga sina od njegova životnog puta. Tako su ga čak oteli i zatočili u kući, gdje su ga držali skoro dvije godine. Smatrajući njegovu odluku mladenačkim hirom, dosjetili su se dovesti  prelijepu djevojku koja ga je trebala zavesti i dokazati mu da griješi. No sveti Toma nije popustio, već je djevojku otjerao gorućom cjepanicom koju je izvadio iz ognjišta.
 Zbog ove kušnje, Toma Akvinski često je kasnije prikazivan na umjetničkim slikama kako maše gorućim štapom da otjera napasnicu.
Kada su ga napokon oslobodili, Toma odlazi na školovanje u Köln, gdje studira kod svetog Alberta Velikog sa kojim stječe osnove za veći dio svoje teologije. sveti Albert toliko je bio očaran svojim učenikom da je jednom izjavio – Taj nijemi vol jednom će tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti.
Zajedno sa njim, sveti Toma vjerovao je u sklad vjere i razuma. Do tada je autoritet u vođenju teoloških rasprava bila Biblija, a Toma Akvinski kroz svoj nauk unosi novitet tvrdeći da je razuman argument autoritet za sebe zato što je Bog podario ljudskom rodu moć rasuđivanja.
Kada su sv.Alberta pozvali u najglasovitije sveučilište u Pariz, on prihvaća poziv uz uvjet da s njim ide i Toma. U Parizu se Toma upoznao i sprijateljio s franjevcem svetim Bonaventurom.
Albert Veliki vraća se potom u Köln gdje je ravnatelj visoke škole, a Tomu uzima za svog glavnog pomoćnika. Tu je naš današnji svetac zaređen za svećenika. Nedugo potom, svetog Tomu zovu u Pariz gdje je položio doktorat i sa jedva 26 godina života postaje profesor bogoslovlja.
Ljudi od svog praiskona traže recepte za savršen život i ta potraga danas traje i danas. no, sveti Toma, znao je pravi odgovor na ovo pitanje i podijelio ga je velikodušno sa ljudima. Savršen život je onaj koji kombinira kontemplaciju sa djelovanjem  budući da samo kroz molitvu možemo spoznati Božju volju. Sveti Toma uistinu je tako živio a plod takvoga života ostati će vidljiv zauvijek.
Za vrijeme Tomina života, islamski humanisti donosili su natrag u Europu ideje starih grčkih filozofa kao što je Aristotel. U raspravi sa muslimanima, Akvinski je sastavio cijelu knjigu sastavljenu od odgovora na njihova pisana djela.
Um ovog svevremenskog naučitelja i svetački duh koji su u njemu pronašli savršen spoj, davali su kroz cijeli njegov život unosne plodove, pa je tako ovaj svetac napisao i neke od najljepših hvalospjeva za misu kao što su “Hvali Sion Spasitelja”, “Usta moja uzdižite” i “Klanjam ti se smjerno”, te molitve i tumačenja Vjerovanja za obične vjernike. Bio je i propovjednik, držao je propovijedi o Deset zapovijedi i ključnim pravilima kršćanske vjere.
Od mnogih njegovih filozofskih i teoloških djela najznačajnija su „Teološka suma“ „Suma protiv nevjernika“ u kojoj se razračunava sa arapskom filozofijom.
„Teološka suma“ ili kako u izvorniku stoji Summa Theologiae je najslavnije djelo kršćanske filozofije i teologije, no nikad nije dovršeno.
 Pisanje ovog djela svetac je započeo oko 1266. godine, a napisanih pet svezaka  proučavanje je svih kršćanskih tajna,  sustavna obrada cijele teologije.
1272. godine, prekida pisanje ovog slavnog djela jer doživljava duboko mistično iskustvo dok prisustvuje svetoj Misi. Učinak viđenja, kako je kasnije izvjestio, toliko ga j eobuzeo da je osjećao kako njegov um više nije tome dorastao. Poznata je njegova izjava da je sve što je dotada napisao „čista slama“ u usporedbi sa tim duhovnim iskustvom.
Posljednjih godina života, sveti Toma je nastavio imati nadnaravna viđenja i ekstaze, bio je mistik.
Nedugo nakon božanskog dodira pri svetom misnom slavlju, sveti Toma se pripremao za sudjelovanje na koncilu u Lyonu, no razbolio se putem. Umro je u opatiji Fossanuova u dobi sa 43 godine.
Njegovi su suvremenici pripovjedali kako mu je jednom za vrijeme molitve Krist očitovao da je zadovoljan njegovim spisima i da ga je upitao što želi za nagradu. Toma je odgovorio: “Samo tebe, Bože!” Tu istu misao je poželio na samrti kad su mu donijeli zadnju pričest: “Primam tebe, Bože, za koga sam sav svoj život učio, istraživao, radio, propovijedao!”
Bog je svetom Tomi u snažnom tijelu podario odgovarajući duh i um koji su svojom veličinom ostavili neizbrisiv trag. Tako je ovaj svetac u sebi združio najveću učenost i promišljenost sa najdubljom pobožnosti i poniznosti znajući da velika učenost i sve znanje svijeta ne vrijede ništa bez velike vjere u pouzdanja u Stvoritelja.
Sveti Toma Akvinski ili kako su ga zvali Anđeoski naučitelj svetim je proglašen 1323. godine, a 1567. i crkvenim naučiteljem.

Leave a Reply

Your email address will not be published.