Sveti Josip Radnik

Josip-WSv. Josip Radnik
 
Prvog svibnja Neum pohode brojni vlasnici stanova, garsonjera i dr., ali i strani gosti prvi put u godini.  I ove godine već osjećamo da se već uočljivo povećao broj gosta. Prošlih godina je uvedena tradicija da se zbog toga u novoj crkvi na sv. Josipa Radnika 1. svibnja slavi pučka misa u novoj crkvi.  Kroz proteklo vrijeme izvedeni su brojni radovi u crkvi. Nedostaju klupe kojima se također uskoro nadamo. U prilogu razmatranje o sv. Josipu naše ugledne novinarke.

 
Sveti je Josip među pukom oduvijek štovan zbog njegove uloge zemaljskog oca i hranitelja Spasitelja svijeta, ali i odanog i hrabrog muža Bezgrešnoj Mu majci Djevici. Zaštitnik je cijele Crkve, svake obitelji, a posebno očeva. Isto tako, hrvatski ga je Sabor 1687.godine proglasio zaštitnikom naše domovine. Nema crkve u kojoj ne postoji kip ili slika svetog Josipa koji sa svojim odvažnim i strogim ali toplim i brižnim pogledom prati svakoga tko uđe i izađe iz crkve. Njegov očinski zagovor toliko je snažan da sveta Terezija Avilska kaže da će svaka milost koju molimo kao zagovor od sv.Josipa biti sigurno dobivena. I zašto nas uopće to treba čuditi kada znamo koliko blizu ovaj današnji svetac stoji Isusu. Pa on je bio taj koji je lijevao znoj, hodao bos i neobučen, ostavljao zadnji zalogaj samo da bi mu dijete bilo sigurno i zadovoljno. Baš kao i svaki drugi otac, kao tvoj i moj otac. Zato upravo njih ovaj svetac najbolje razumije, a isto se tako najbolje suobličava sa svakom obitelji pa i prijetnjom koja se poput oblaka danas nadvila nad tom iskonskom i najvažnijom ljudskom institucijom ustanovljenom od samog Boga.
Dok je zagovora svetog Josipa, ne moramo se bojati, obitelj neće ništa pokolebati, u to možemo biti sigurni.
Svetkovina svetog Josipa obilježava se dva puta godišnje, i nijedan drugi svetac nije dobio tu čast. 19.ožujka i 1.svibnja.
Sutra ćemo po drugi put dočekati ovog sveca, sveca neumornog radnika sa tesarskim ili stolarskim alatom u rukama kako ga često umjetnici prikazuju. Čovjeka koji je svaki svoj zalogaj, i zalogaj svoje Svete Obitelji morao zaraditi žuljevima i znojem svoga čela. Sigurno je nebrojeno puta, iako vrijedan i marljiv, bio nepravedno zakinut za zasluženu plaću, ponižen pred ljudima, ljut i umoran stigao kući. tko zna, nije nigdje zapisano, možda se i Sveta Obitelj ponekad nalazila u teškim situacijama, kada nisu mogli spojiti kraj s krajem i kada nisu znali hoće li imati dovoljno za sutrašnji ručak. Svaka se obitelj stoga danas može poistovjetiti sa obitelji sv.Josipa, no ne u svemu. Ono što nama danas nedostaje kako bismo dosegli, nećemo reći ideal, jer je nemoguće, već mir Isusove obitelji jest vjera. Sveta se obitelj nije kolebala, nije se bojala, sve je predavala u Očeve ruke, svaki sutrašnji dan, svaki trošak, nepravdu, strah i sumnju. Jednako radost i žalost.
Mi danas ne znamo tako postupati, teško nam je povjerovati da će nam nevidljivi Bog učiniti vidljivo čudo, pa i onda kada ne tražimo čudo već samo sigurnost da će sve biti uredu. Nedostaje nam vjere, vjere u Boga i vjere koju trebamo gajiti u sebe i bližnje. Zato se danas obitelji tako često razilaze.
Moramo postati spremniji moliti za pomoć, no ne ovdje od ljudi već od Oca Nebeskog, od Isusa Krista, a ima li boljeg načina od onoga da se privijemo u toplo očinsko krilo sv.Josipa, samo ga pogledamo i izustimo riječ. Koji dobar sin ne sluša očevu molbu?
Budimo zahvalni Nebesima što tamo negdje gore imamo takvu zaštitu. Jednom je netko rekao…
„I posredstvom tih troje svijet je bio spašen.“