Uskrsna čestitka biskupa Ratka Perića

Žene Galilejke, možda i neke druge, rano ujutro, još za mraka, pošle su na Isusov grob pomazati mrtvo tijelo, kojemu nisu mogle iskazati posljednje počasti na Veliki petak zbog nastupa neradne subote. Dok su išle, razgovarahu međusobno: „Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?“ (Mk 16,3). Došavši na grob, nađu grobni kamen odvaljen i anđela, koji im reče: „Ne plašite se. Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje“ (Mk 16,6). I neka jave apostolima da pođu u Galileju. Tu će Isusa vidjeti. Što znači “uskrsnu”? – pitahu se žene. I udare bježati.

Zbunjene i bez anđelova navještenja, na povratku u grad naiđu na uskrsloga Isusa koji im se ukaže i kaže im, kao i njegov anđeo, da jave apostolima neka idu u Galileju (Mt 28,8-10).

Koliko preradosne, toliko i preplašene, žene dođu u grad i prenesu apostolima sve što im je anđeo rekao, i Isus poručio.

Apostoli otprve odbiju povjerovati ženskim tlapnjama (Lk 24,10ss). Vi anđela vidjele? (Mt 28,5). I to dva? (Iv 20,12). Vama se Isus ukazao? Tako sumnjičavi apostoli.
Jedna između njih, Magdalena, odvojena od drugih, nađe Petra (Iv 20,20) i kaže mu da je Isusov grob prazan, da su ga po svoj prilici neprijatelji ukrali. Tko će sada mrtvo tijelo Isusovo otkupiti? Ovo je o krađi već vjerojatnija verzija, pomisli Petar u sebi.

Petar i Ivan odlaze na grob. Obojica ustanove da je doista Isusov grob prazan i da su povoji, u koje je bilo umotano Isusovo izmučeno tijelo, uredno složeni. Nema govora o krađi. Pljačkaši ostavljaju drukčije otiske prstiju (Iv 20,6-8).
Isti se apostoli vraćaju u grad uvjereni da je Isus uskrsnuo i to javljaju i ostalim apostolima. Vjera je u apostola malo živnula.

Magdalena se, međutim, opet našla u vrtu kod groba, sva zaplakana. Nije mogla shvatiti da Isusa nema u grobu i da su ga lopovi ukrali. Okrene se i ugleda vrtlara, koji se tu pojavio, i upita ga da ga on nije odnio. Vrtlar – a bijaše to uskrsli Gospodin – ukazuje se Magdaleni pozdravljajući je riječima: Šalom/Mir, Mirjam! Ona ga prepozna po glasu (Iv 20,1-10) i odgovori: Rabunni: Učitelju moj!

Isus se potom ukazuje Petru. Oči u oči. Bilo je to veliko pomirenje Petrovo s Isusom. I Isusov veliki dar oproštenja Prvaku apostolskomu. Tek je sada razumio Isusove riječi s Posljednje večere: „Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti braću svoju“ (Lk 22,31-32). Za ovu zgodu doznajemo uvečer istoga uskrsnog dana kada dvojica učenika iz Emausa kazuju apostolima da su ga vidjeli, a apostoli im uzvraćaju: „Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu“ Petru (Lk 24,34).

Licem na Uskrs, negdje podvečer, ukaže se i dvojici učenika na putu u Emaus. Tumači im Pisma što se sve s njime trebalo dogoditi. Prepoznaše ga u lomljenju kruha (Lk 24,13-35).

Uskrsli se Isus toga dana, prvoga u tjednu, uvečer ukazao i apostolima koji su se zaključali u strahu pred Židovima. Isus stane u sredinu, pozdravi ih: Mir vama, i pokaza im svoje probodene ruke i rebra. I dodade: „Primite Duha Svetoga kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“ (Iv 20,23). Eto ustanovljenja sakramenta ispovijedi.

Evanđelisti nigdje ne spominju da se Isus ukazao svojoj Majci. Zar je to potrebno spominjati? Da se Isus ne ukaže svojoj Majci? I to onakvoj Majci!
Vratimo se na glavnu evanđeosku rečenicu: „Uskrsnu! Nije ovdje!“ Nije u grobu, na Kalvariji, u Jeruzalemu. On je od sada u gladnome i zatvorenome? U djetetu i siromahu. Gdje su dvojica ili trojica skupljena u njegovo ime. U euharistijskoj žrtvi i svetohraništu. Tu ga trebamo tražiti? Nađemo li ga tu, bit će nam sretan i preradostan Uskrs! Svima.