Velika Gospa

velika-Gospa-2

velika-Gospa-2Uznesenje Marijino Velika Gospa

Svetkovina Uznesenja B. D. Marije je u puku poznata kao bagdan Vwelike Gospe. Susjedna župa Gradac je slavi kao patron te se tu kao njezinu svetištu svake godine okuplja velika masa štovalaca. Preporučujemo i Neumljanima da na neki način hodočaste u Gradac! – U Neumu su samo dvije mise na Veliku Gospu, u 900 i 1930 sati,  i obje u  župnoj crkvi jer je ona Gospina crkva. Zato u novoj crkvi na Veliku Gospu nema misa!

Djevica Marija jedini je čovjek poslije Isusa koji bi dušom i tijelom uznesen na Nebo. Zato nam svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, osim što pruža pogled prema veličanstvu Njezina postojanja na Zemlji i prelaska u vječni život, daje na znanje opipljivost i stvarnost onoga što nas čeka kada se jednog dana i svatko od nas bude suočavao sa posljednjim trenucima ovozemnog života.

Život Majke Kristove Uznesenjem je proslavljen u Nebu, i život svakoga tko se sa Marijom, kao što to reče jednom pokojni fra Zvjezdan Linić, opredijeli za dobro, biti će jednako proslavljen na kraju ovog vremena kada kucne onaj čas uskrsnuća mrtvih. Zato su i Kristovo i Marijino uznesenje nevidljiva nada, obećanje i budućnost svima koji vjeruju.

Sutrašnji najveći marijanski blagdan, slaviti će se diljem naše domovine, no nama najbliže svetište u koje će sutra mnoštvo hodočastiti jest ono u Gracu u kojemu se i nalazi župna crkva Uznesenja BDM koja je kroz povijest rušena i pretvarana u pepeo, no svaki se put,molitvom najveće nebeske zagovornice, vraćala još sjajnija i ljepša, kao što doliči domu Gospinom.

A Njezin ovozemni dom u kojemu je prebivala nakon Kristove muke i uzašašća, ispunjavala je svojom milinom neokaljana Djevica, najstarija crkvena predaja kaže, još 25 godina, do svoje 72 godine života. Jedno je vrijeme živjela u Jeruzalemu, a potom ju je sveti Ivan apostol odveo u Efez. U Efezu, u Maloj Aziji, i danas se nalazi skromni Gospin dom u koji hodočaste milijuni vjernika. Tamo je Marija svoje dane provodila u molitvi i potpori mladoj kršćanskoj zajednici, te Kristovim apostolima pred kojima je bila ogromna zadaća širenja Radosne vijesti u uvjetima u kojima je Kršćanstvo bilo najomraženija pojava toga doba. Sve ih je skupa Marija tješila i majčinski poticala na hrabrost i ustrajnost na svom putu, podsjećajući ih bolje od ikoga tko je Onaj koji ih čeka u pripravljenim stanovima na Nebu. Nakon deset godina proživljenih u Efezu, Marija se željela vratiti u Jeruzalem kako bi bila bliže svim onim svetim mjestima prepunim živućih uspomena na kratki život svoga Sina na Zemlji. Odmah pri povratku, predaja govori kako je Marija obišla sa osobitom pobožnošću sve postaje Križnog puta Kristova, želeći što prije pridružiti Mu se na Nebu.

Gospodin je uslišao Njezinu molitvu te joj poslao anđela, onako kao što Ga posla da joj navijesti rođenje Spasitelja svijeta, ovaj put da navijesti čas blaženog preminuća. Još prije odlaska u zagrljaj Sinu, Gospa je imala jednu želju; da vidi Apostole, učenike i braću svoga Sina. Krist joj ispunja i ovu želju te se svi osim sv. Tome sakupljaju oko Njezina uzglavlja. On je stigao tek tri dana kasnije. Nije se odao sumnji kao što je to bilo sa Kristovim ranama, no opet ga je zapalo da među prvima posvjedoči o Uznesenju. Nekad Kristovu, sada Kristove Majke. Zaželio ju je vidjeti makar mrtvu u grobu, no kad je grob otvoren, Marije u njemu nije bilo. Nikakva traga osim prekrasnog mirisa Njezinih haljina i anđeoskog milozvuka kroz pjesmu o Uznesenju Blažene Djevice Marije u Nebo…

Tijelo najčišće i najdivnije žene koja je kročila ovom Zemljom nije moglo biti prepušteno raspadanju i propadanju u Zemlji, već ga je Njezin Sin, plod Njezine svete utrobe, uznio na Nebo da se proslavi zajedno s Njim zauvijek.

Tako smrt ne okusi tijelo one po kojoj svima dolazi život i spas u Bogočovječnom tijelu Isusa Krista.